Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske
Izv. prof. dr. sc. MAROCHINI ZRINSKI, MAŠA (1983.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
zamjenica predsjednika Ustavnog suda (13. travnja 2026. - )
Diplomirala je 2007. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Stupanj magistra znanosti iz ljudskih prava stekla je 2009. na Dundee Faculty of Law (Škotska, Ujedinjeno Kraljevstvo), gdje 2013. stiče i znanstveni stupanj doktora znanosti.
Na građanskom i kaznenom odjelu Općinskog suda u Rijeci volontira od 2006. do 2007. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci zaposlena je od 2007. najprije kao asistentica, viša asistentica pa docentica te izvanredna profesorica na Katedri za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku. Od 2023. Predstojnica je Zavoda za ljudska prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Kao istraživačica sudjeluje u više znanstvenih i stručnih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu, te je gostujuća predavačica na više sveučilišnih ustanova u inozemstvu. Od 2008. organizira i predaje na Ljetnoj školi ljudskih prava, a od 2009. je akademska mentorica studenata Pravnog fakulteta u Rijeci koji sudjeluju na Moot Court natjecanjima iz ljudskih prava. Bila je članica raznih povjerenstava i odbora Pravnog fakulteta u Rijeci, kao i izvršna urednica Zbornika Pravnog fakulteta u Rijeci. Autorica je i voditeljica tečaja Pravosudne akademije iz područja ljudskih prava.
Od 2022. redovita je članica Hrvatske akademije pravne znanosti, a od 2024. Hrvatskog društva pravnika Rijeka.
Autorica je i koautorica više znanstvenih te stručnih radova te monografije s područja ljudskih prava. Organizatorica je, predavačica i sudionica brojnih znanstvenih i stručnih domaćih i međunarodnih konferencija i skupova.
ABRAMOVIĆ, ANDREJ (1966.)
sudac Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1993. Pravosudni ispit položio je 1995.
Nakon diplome zaposlio se u odvjetničkom uredu Jurja Vedrine, a zatim kod Milorada Čađenovića, gdje radi izbora za suca Općinskog suda u Zagrebu 1996. Od 2007. bio je sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu, gdje je određeno vrijeme bio i voditelj grupe za medijske sporove. Od 2012. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bio je sudac i predsjednik Upravnog suda u Zagrebu. Bio je član Radne skupine Ministarstva pravosuđa za praćenje i primjenu Zakona o upravnim sporovima.
Autor je niza stručnih članaka s područja građanskog, građanskog postupovnog, upravnog i ustavnog prava. Sudjelovao je i predavao na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
BEZBRADICA JELAVIĆ, SANJA (1969.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Pravosudni ispit položila je 1998. godine. Završila je i brojne dodatne programe stručnih edukacija iz raznih područja prava.
Od 1995. godine radi kao odvjetnička vježbenica u odvjetničkom uredu. U imenik odvjetnika upisana je 2000. godine te se, do izbora za sutkinju Ustavnog suda, neprekidno bavi odvjetničkom praksom i zastupa stranke u brojnim postupcima. Posebno se posvetila zaštiti ljudskih prava i zastupanjem ranjivih skupina građana. U više navrata uspješno je zastupala stranke pred Europskim sudom za ljudska prava.
Bila je članica mreže pravnika u organizaciji Vijeća Europe specijaliziranih za rad sa ženama žrtvama nasilja i za suzbijanje trgovanja ljudima. Od 2021. do 2024. bila je članica Odbora za sprječavanje mučenja i nečovječnog postupanja Vijeća Europe, u više mandata bila je članica Nacionalnog odbora Vlade RH za suzbijanje trgovanja ljudima. Imenovana je u razne radne skupine Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstva pravosuđa vezanih uz zaštitu ljudskih prava, posebno zaštitu od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te suzbijanja diskriminacije.
Provodila je brojne edukacije vezane uz zaštitu ljudskih prava, bila govornica na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je sudjelovala u izradi više publikacija iz područja obiteljskog i kaznenog prava.
Dobitnica je nagrade "Zagrepčanka godine" 2022. godine, zahvalnice The Advocates for Human Rights za rad vezan uz borbu protiv nasilja u obitelji. Ministarstvo pravosuđa SAD-a dodijelilo joj je 2019. godine priznanje za izvanrednu službu i predanost u pružanju obuke na temu transnacionalnog organiziranog kriminala u vezi s trgovinom ljudima i krijumčarenjem ljudi te unaprjeđenju međunarodnih napora Ministarstva u promicanju vladavine prava. Istraživačka novinarska mreža Balkan Insight uvrstila ju je u heroje 2021. - ljudi koji su napravili razliku.
BOŠNJAKOVIĆ, DRAŽEN (1961.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine. Pravosudni ispit položio je 1997. godine.
Karijeru započinje 1986. u odvjetničkom uredu Hinka Krenčića, a zatim do 1993. radi u stručnim službama i upravnim tijelima Skupštine Općine Ivanić-Grad. Od 1993. do 1997. bio je tajnik Sisačko-moslavačke županije. Samostalni odvjetnički ured kojeg otvara 1997. stavlja u mirovanje 2005. te ponovno aktivira u razdoblju od 2012. do 2015. godine. U nekoliko navrata (između 1997. i 2017. godine) bio je član Skupštine Zagrebačke županije, kao i predsjednik Skupštine (2013. - 2017.). Dužnost saborskog zastupnika obnaša u više mandata (2003. - 2007., 2007. - 2011., 2016. - 2020., 2020. - 2024.). Kao zastupnik u Hrvatskom saboru u dva navrata bio je predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te član Odbora za pravosuđe. Prije preuzimanja dužnosti ministra pravosuđa, koju obnaša u razdoblju od 2010. do 2011. i od 2017. do 2020. bio je državni tajnik u tom ministarstvu. Kao ministar pravosuđa sudjelovao je u procesu pripremanja Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji (otvaranje i zatvaranje Poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna prava) kao i u brojnim reformama vezanim uz pravosuđe. U razdoblju hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije predsjedao je Vijećem ministara pravosuđa zemalja članica Europske unije.
GALIĆ, ANTE (1961.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine. Pravosudni ispit položio je 1988., a javnobilježnički 1995. godine.
Karijeru započinje 1987. godine kao općinski sudac za prekršaje i u općinskoj upravi prihoda (poreznoj upravi), a od 1992. do 1994. radi kao savjetnik i sudac u gradskom sudu za prekršaje. Prije izbora za suca Upravnog suda RH 1999. godine, bio je zaposlen u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske na mjestima savjetnika, višeg savjetnika, donačelnika, načelnika odsjeka te zamjenika pomoćnika ministra u Upravi za organizacijsko-kadrovske poslove. Predsjednik Upravnog suda postaje 2010. i tu dužnost obnaša do 2012. kada je izabran za predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Za vrijeme obnašanja tih dviju dužnosti provodio je reformu upravnog sudovanja u zemlji. Od 2022. do izbora za suca Ustavnog suda obavljao je dužnost suca i predsjednika Odjela za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda EU-a i Europskog suda za ljudska prava na Visokom upravnom sudu RH.
Bio je član Programskog vijeća Pravosudne akademije te član Državnog sudbenog vijeća (2007. - 2010.). Član je ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Autor je i koautor više znanstvenih i stručnih radova iz područja upravnog prava.
Sudionik je brojnih stručnih domaćih i međunarodnih savjetovanja i konferencija, kao i predavač na seminarima za edukaciju vježbenika u pravosuđu u organizaciji Pravosudne akademije i Hrvatske odvjetničke komore. Ustanovio je i uređivao godišnje savjetovanje Novosti u upravnom pravu i upravnom sudovanju. Također je sudjelovao u radu brojnih radnih skupina za izradu nacrta prijedloga zakona i ostalih propisa, a naročito Zakona o upravnim sporovima.
Za stručni rad i unapređenje suradnje između Državnog savjeta Republike Francuske i Visokog upravnog suda dobitnik je dvije srebrne medalje Državnog savjeta Republike Francuske.
Prof. dr. sc. KOSTADINOV, BILJANA (1963.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Biljana Kostadinov je redovita profesorica u trajnom zvanju, predstojnica Katedre za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2019. - 2025.) i predsjednica Hrvatske udruge za ustavno pravo (2023. -).
Osnivačica je Hrvatsko-kanadskog akademskog društva, članica Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava HAZU, članica Akademije pravnih znanosti Hrvatske i Francuske udruge za ustavno pravo. Bila je članica uredništva Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu i Hrvatske javne uprave.
Objavila je više od osamdeset radova u domaćim i stranim znanstvenim knjigama i časopisima, urednica je i koautorica pet međunarodnih zbornika, autorica znanstvene monografije "Suvremeni francuski parlamentarizam" (2004.) i urednica i koautorica znanstvenih monografija "Poredbeno ustavno pravo - dioba vlasti" (2022.) i "Poredbeno ustavno pravo - ustavno sudovanje" (2024.), za koju je, zajedno s ostalim koautorima, dobila priznanje Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić za knjigu od značenja za unapređenje pravne struke u 2024.
Nositeljica je priznanja za doprinos znanosti poredbenog ustavnog prava i znanstvenu suradnju Francuske udruge za ustavno pravo (2005.). Dobitnica je više stipendija Vlade Francuske Republike (Institut Charles de Gaulle - Fondation Charles de Gaulle, Paris; Université Panthéon–Sorbonne Paris I, Centre de recherches de droit constitutionnel, Paris) i dvije Fulbright stipendije (Institute of United States Studies, University of London i The U.S. Constitution: Origins, Evolution & Contemporary Issues, Lafayette College, Easton, SAD, Fulbright American Studies Institute).
Diplomirala je 1986. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekla magisterij znanosti na Poslijediplomskom studiju Upravno-političkih znanosti s magistarskim radom "Asimetrični federalizam-slučaj Kanade" (1991.) i znanstveni stupanj doktora znanosti iz područja ustavnog prava obranom doktorske disertacije "Položaj predsjednika Republike u francuskoj Petoj Republici (1958.-1995.) - političko institucionalni temelji, ustavni model i zbilja" (1998.).
Od 1988. zaposlena je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a izvodila je nastavu i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (2000. - 2005.), Visokoj policijskoj školi u Zagrebu (2004. - 2006.), na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Europskih studija u suradnji Sveučilišta u Zagrebu i Université Panthéon Assas (Paris II) (2000. - 2007.), Američkim studijima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2004. - 2009.) te na Poslijediplomskom studiju iz Komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (2004. - 2009.).
Voditeljica je nekoliko međunarodnih i europskih znanstvenih projekata na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima.
KUŠAN, LOVORKA (1968.)
sutkinja Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1991. Pravosudni ispit položila je 1994.
Od 1991. do 1994. bila je odvjetnička pripravnica u odvjetničkoj kancelariji odvjetnika Zlatka Kušana u Ivanić-Gradu. Od 1995. do 1996. radila je kao pravnica u Hrvatskom društvu skladatelja, gdje se bavila zaštitom autorskih prava. U imenik odvjetnika upisana je 1998. te se do izbora za sutkinju Ustavnog suda Republike Hrvatske bavila odvjetničkom praksom. Od 2000. zastupala je stranke pred Europskim sudom za ljudska prava, a bavila se posebno strateškom litigacijom u području zločina iz mržnje, prava na dom, diskriminacije, prava na obrazovanje i prava osoba s invaliditetom.
Od 1997. do 2006. bila je suradnica Hrvatskog pravnog centra na projektima vezanim uz prisilne migracije, izbore, pravosuđe te Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. Od 1996. do 1999. bila je aktivistica za ljudska prava Hrvatskog helsinškog odbora i članica tog odbora od 1998. do 1999. Od 1997. do 2014. bila je suradnica Europskog centra za prava Roma (Budimpešta), a surađivala je i s Institutom Otvoreno društvo (New York) na projektu o prisilnim migracijama te Centrom za mirovne studije u području prava tražitelja azila i zabrane diskriminacije. Od 2001. do 2002. bila je lokalna konzultantica Vijeća Europe za "Izvještaj o preprekama za romsku manjinu u Hrvatskoj u pristupu različitima pravima, a posebno državljanstvu, stanovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi", a od 2003. do 2004. na projektu "Pristup Roma zapošljavanju". Od 2009. do kraja lipnja 2016. bila je članica Europske mreže pravnih eksperata u području nediskriminacije.
Održala je niz predavanja o primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i suzbijanju diskriminacije te izlagala na brojnim konferencijama, okruglim stolovima i stručnim skupovima o ljudskim pravima. Autorica je nekoliko stručnih radova o praksi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.
Mr. sc. MLINARIĆ, RAJKO (1958.)
sudac Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. Na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu stekao je stupanj magistra društvenih znanosti 1996. obranivši pravno-penološku temu "Tijek i uspješnost tretmana osoba osuđenih na kratke kazne zatvora". Pravosudni ispit položio je 1985., a javnobilježnički 1994.
Po završetku studija zaposlio se u Općinskom sudu u Zlataru, a od 1984. je radio u Općinskom javnom tužiteljstvu u Zlataru, najprije kao javnotužilački vježbenik pa stručni suradnik te općinski javni tužitelj. Od 1992. do 1996. bio je upravitelj Okružnog zatvora u Zagrebu, a od 1996. do 1998. zamjenik državnog pravobranitelja Republike Hrvatske. U Imenik odvjetnika upisan je 1998. te se, do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, neprekidno bavio odvjetničkom praksom i zastupao stranke iz više grana prava osobito u brojnim postupcima kaznenopravne, građanskopravne i upravnopravne prirode. Od 2015. do izbora za suca Ustavnog suda RH godine bio je sudac Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore. Voditelj je vježbi i praktične nastave iz kaznenog i kazneno procesnog prava na Katedri za kazneno pravo i Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu.
Autor je niza stručnih i znanstvenih radova uglavnom iz područja kaznenog prava. Sudjelovao je na brojnim domaćim i inozemnim kongresima i seminarima.
Branitelj je Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 1992. do 1996.
ŠUMANOVIĆ, MIROSLAV (1957.)
sudac Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1981. Pravosudni ispit položio je 1984.
Od 1984. do 1988. bio je sudac Općinskog suda u Sisku, a od 1988. sudac Općinskog suda u Zagrebu. Od 1993. do 1996. obnašao je dužnost predsjednika Građanskog odjela tog suda. Za suca i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu imenovan je 1996. U imenik odvjetnika upisan je 2002. i do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bavio se odvjetničkom praksom.
Od 1992. do 2002. obnašao je dužnost člana i predsjednika općinskih, odnosno Gradskog izbornog povjerenstva Grada Zagreba u parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima. Od 2001. do 2002. bio je koordinator grupe i nositelj izrade teksta nacrta prijedloga Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu od terorističkih akata i javnih demonstracija, Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata te Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ.
Autor je niza stručnih članaka s područja građanskog, građanskog postupovnog, kaznenog i kaznenog postupovnog prava u doticaju sa psihijatrijskim pravom te ustavnog prava. Koautor je knjige "Novote u parničkom postupku", 2003., te autor komentara Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, 2000. Sudjelovao je i predavao na znanstvenim i stručnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
Odlikovan je Redom hrvatskog pletera.