Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske
Donji red s lijeva na desno: Andrej Abramović, Miroslav Šumanović, Biljana Kostadinov, Mato Arlović, Miroslav Šeparović (predsjednik), Goran Selanec, Lovorka Kušan, Rajko Mlinarić, Frane Staničić
Gornji red s lijeva na desno: Dražen Bošnjaković, Maša Marochini Zrinski, Sanja Bezbradica Jelavić, Ante Galić
dr. sc. ARLOVIĆ, MATO (1952.)
sudac Ustavnog suda (21. srpnja 2009. - 12. listopada 2017.)
sudac Ustavnog suda (13. listopada 2017. - )
zamjenik predsjednika Ustavnog suda (18. lipnja 2024. - )
Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku 1979. Na istom fakultetu stekao stupanj magistra 1982., te znanstveni stupanj doktora znanosti 2012. godine obranivši disertaciju pod naslovom "Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj/ustavnopravno uređenje i njihova proturječnost s ljudskim pravima i temeljnim slobodama". Pravosudni ispit položio 1995.
Od 1970. do 1975. radi u Tvornici šećera i vrenja Boris Kidrič u Županji. Od 1980. do 1988. zaposlen na Pravnom fakultetu Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku najprije kao asistent, pa znanstveni asistent te sveučilišni nastavnik. Kao tajnik Skupštine općine radio do listopada 1990., nakon čega se vraća na Fakultet gdje radi do proljeća 1991. Za zastupnika u Hrvatski sabor biran je u pet mandata u slijedu od 1990. do 2008., tijekom kojih je obnašao različite dužnosti i bio nositelj različitih funkcija, od kojih su najznačajnije: u mandatu 1990. - 1992. bio je predsjednik Odbora za upravu i pravosuđe, predsjednik Komisije za Poslovnik Hrvatskog sabora i član Odbora za zakonodavstvo; u mandatu 1992. - 1995. bio je potpredsjednik i predsjednik Odbora za rad, zdravstvo i socijalnu politiku i član Odbora za zakonodavstvo; u mandatu 1995. - 1999. bio je predsjednik Odbora za pomorstvo i veze, član Odbora za zakonodavstvo, član Nacionalnog vijeća za vode te član Državnog povjerenstva za procjenu šteta od elementarnih nepogoda; u mandatu 2000.-2003. obavljao je dužnost potpredsjednika Hrvatskog sabora, predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, voditelja i člana stalnog izaslanstva Hrvatskog sabora u Skupštini WEU, koordinatora rada Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske; a u mandatu 2004. - 2007. bio je potpredsjednik Hrvatskog sabora, voditelj stalnog izaslanstva Hrvatskog sabora u Skupštini WEU, član proširenog predsjedništva Skupštine WEU, član Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav te član Odbora za poljoprivredu.
Autor, koautor i sudionik u procesu donošenja brojnih hrvatskih propisa. Sudjelovao je i kao zastupnik u Hrvatskom saboru, ali i kao autor odnosno koautor u donošenju hrvatskog Ustava i svih njegovih izmjena i dopuna kao i svih Ustavnih zakona te zakona koji uređuju prava nacionalnih manjina i etničkih skupna i način njihova ostvarivanja u Republici Hrvatskoj. Sudjelovao je u radu brojnih domaćih i međunarodnih javnih tribina, okruglih stolova, seminara, simpozija i konferencija te objavio više od trideset znanstvenih i stručnih radova.
Član je Hrvatskog crvenog križa, a počasni je član Crvenog križa Grada Osijeka i Hrvatskog crvenog križa - nacionalnog društva. Jedan je od osnivača - utemeljitelja Hrvatskog pravnog centra, gdje je obavljao i dužnost člana Nadzornog odbora.
Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem, Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.
ABRAMOVIĆ, ANDREJ (1966.)
sudac Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1993. Pravosudni ispit položio je 1995.
Nakon diplome zaposlio se u odvjetničkom uredu Jurja Vedrine, a zatim kod Milorada Čađenovića, gdje radi izbora za suca Općinskog suda u Zagrebu 1996. Od 2007. bio je sudac Općinskog građanskog suda u Zagrebu, gdje je određeno vrijeme bio i voditelj grupe za medijske sporove. Od 2012. do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bio je sudac i predsjednik Upravnog suda u Zagrebu. Bio je član Radne skupine Ministarstva pravosuđa za praćenje i primjenu Zakona o upravnim sporovima.
Autor je niza stručnih članaka s područja građanskog, građanskog postupovnog, upravnog i ustavnog prava. Sudjelovao je i predavao na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
BEZBRADICA JELAVIĆ, SANJA (1969.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Pravosudni ispit položila je 1998. godine. Završila je i brojne dodatne programe stručnih edukacija iz raznih područja prava.
Od 1995. godine radi kao odvjetnička vježbenica u odvjetničkom uredu. U imenik odvjetnika upisana je 2000. godine te se, do izbora za sutkinju Ustavnog suda, neprekidno bavi odvjetničkom praksom i zastupa stranke u brojnim postupcima. Posebno se posvetila zaštiti ljudskih prava i zastupanjem ranjivih skupina građana. U više navrata uspješno je zastupala stranke pred Europskim sudom za ljudska prava.
Članica je mreže pravnika u organizaciji Vijeća Europe specijaliziranih za rad sa ženama žrtvama nasilja i za suzbijanje trgovanja ljudima. Od 2021. do 2024. bila je članica Odbora za sprječavanje mučenja i nečovječnog postupanja Vijeća Europe, u više mandata bila je članica Nacionalnog odbora Vlade RH za suzbijanje trgovanja ljudima. Imenovana je u razne radne skupine Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Ministarstva pravosuđa vezanih uz zaštitu ljudskih prava, posebno zaštitu od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te suzbijanja diskriminacije.
Provodila je brojne edukacije vezane uz zaštitu ljudskih prava, bila govornica na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je sudjelovala u izradi više publikacija iz područja obiteljskog i kaznenog prava.
Dobitnica je nagrade "Zagrepčanka godine" 2022. godine, zahvalnice The Advocates for Human Rights za rad vezan uz borbu protiv nasilja u obitelji. Ministarstvo pravosuđa SAD-a dodijelilo joj je 2019. godine priznanje za izvanrednu službu i predanost u pružanju obuke na temu transnacionalnog organiziranog kriminala u vezi s trgovinom ljudima i krijumčarenjem ljudi te unaprjeđenju međunarodnih napora Ministarstva u promicanju vladavine prava. Istraživačka novinarska mreža Balkan Insight uvrstila ju je u heroje 2021. - ljudi koji su napravili razliku.
BOŠNJAKOVIĆ, DRAŽEN (1961.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine. Pravosudni ispit položio je 1997. godine.
Karijeru započinje 1986. u odvjetničkom uredu Hinka Krenčića, a zatim do 1993. radi u stručnim službama i upravnim tijelima Skupštine Općine Ivanić-Grad. Od 1993. do 1997. bio je tajnik Sisačko-moslavačke županije. Samostalni odvjetnički ured kojeg otvara 1997. stavlja u mirovanje 2005. te ponovno aktivira u razdoblju od 2012. do 2015. godine. U nekoliko navrata (između 1997. i 2017. godine) bio je član Skupštine Zagrebačke županije, kao i predsjednik Skupštine (2013. - 2017.). Dužnost saborskog zastupnika obnaša u više mandata (2003. - 2007., 2007. - 2011., 2016. - 2020., 2020. - 2024.). Kao zastupnik u Hrvatskom saboru u dva navrata bio je predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav te član Odbora za pravosuđe. Prije preuzimanja dužnosti ministra pravosuđa, koju obnaša u razdoblju od 2010. do 2011. i od 2017. do 2020. bio je državni tajnik u tom ministarstvu. Kao ministar pravosuđa sudjelovao je u procesu pripremanja Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji (otvaranje i zatvaranje Poglavlja 23 - Pravosuđe i temeljna prava) kao i u brojnim reformama vezanim uz pravosuđe. U razdoblju hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije predsjedao je Vijećem ministara pravosuđa zemalja članica Europske unije.
GALIĆ, ANTE (1961.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine. Pravosudni ispit položio je 1988., a javnobilježnički 1995. godine.
Karijeru započinje 1987. godine kao općinski sudac za prekršaje i u općinskoj upravi prihoda (poreznoj upravi), a od 1992. do 1994. radi kao savjetnik i sudac u gradskom sudu za prekršaje. Prije izbora za suca Upravnog suda RH 1999. godine, bio je zaposlen u Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske na mjestima savjetnika, višeg savjetnika, donačelnika, načelnika odsjeka te zamjenika pomoćnika ministra u Upravi za organizacijsko-kadrovske poslove. Predsjednik Upravnog suda postaje 2010. i tu dužnost obnaša do 2012. kada je izabran za predsjednika Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Za vrijeme obnašanja tih dviju dužnosti provodio je reformu upravnog sudovanja u zemlji. Od 2022. do izbora za suca Ustavnog suda obavljao je dužnost suca i predsjednika Odjela za praćenje europskih propisa i sudske prakse Suda EU-a i Europskog suda za ljudska prava na Visokom upravnom sudu RH.
Bio je član Programskog vijeća Pravosudne akademije te član Državnog sudbenog vijeća (2007. - 2010.). Član je ispitnog povjerenstva za polaganje pravosudnog ispita Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Autor je i koautor više znanstvenih i stručnih radova iz područja upravnog prava.
Sudionik je brojnih stručnih domaćih i međunarodnih savjetovanja i konferencija, kao i predavač na seminarima za edukaciju vježbenika u pravosuđu u organizaciji Pravosudne akademije i Hrvatske odvjetničke komore. Ustanovio je i uređivao godišnje savjetovanje Novosti u upravnom pravu i upravnom sudovanju. Također je sudjelovao u radu brojnih radnih skupina za izradu nacrta prijedloga zakona i ostalih propisa, a naročito Zakona o upravnim sporovima.
Za stručni rad i unapređenje suradnje između Državnog savjeta Republike Francuske i Visokog upravnog suda dobitnik je dvije srebrne medalje Državnog savjeta Republike Francuske.
Prof. dr. sc. KOSTADINOV, BILJANA (1963.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Biljana Kostadinov je redovita profesorica u trajnom zvanju, predstojnica Katedre za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2019. - 2025.) i predsjednica Hrvatske udruge za ustavno pravo (2023. -).
Osnivačica je Hrvatsko-kanadskog akademskog društva, članica Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava HAZU, članica Akademije pravnih znanosti Hrvatske i Francuske udruge za ustavno pravo. Bila je članica uredništva Zbornika Pravnog fakulteta u Zagrebu i Hrvatske javne uprave.
Objavila je više od osamdeset radova u domaćim i stranim znanstvenim knjigama i časopisima, urednica je i koautorica pet međunarodnih zbornika, autorica znanstvene monografije "Suvremeni francuski parlamentarizam" (2004.) i urednica i koautorica znanstvenih monografija "Poredbeno ustavno pravo - dioba vlasti" (2022.) i "Poredbeno ustavno pravo - ustavno sudovanje" (2024.).
Nositeljica je priznanja za doprinos znanosti poredbenog ustavnog prava i znanstvenu suradnju Francuske udruge za ustavno pravo (2005.). Dobitnica je više stipendija Vlade Francuske Republike (Institut Charles de Gaulle - Fondation Charles de Gaulle, Paris; Université Panthéon–Sorbonne Paris I, Centre de recherches de droit constitutionnel, Paris) i dvije Fulbright stipendije (Institute of United States Studies, University of London i The U.S. Constitution: Origins, Evolution & Contemporary Issues, Lafayette College, Easton, SAD, Fulbright American Studies Institute).
Diplomirala je 1986. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je stekla magisterij znanosti na Poslijediplomskom studiju Upravno-političkih znanosti s magistarskim radom "Asimetrični federalizam-slučaj Kanade" (1991.) i znanstveni stupanj doktora znanosti iz područja ustavnog prava obranom doktorske disertacije "Položaj predsjednika Republike u francuskoj Petoj Republici (1958.-1995.) - političko institucionalni temelji, ustavni model i zbilja" (1998.).
Od 1988. zaposlena je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a izvodila je nastavu i na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci (2000. - 2005.), Visokoj policijskoj školi u Zagrebu (2004. - 2006.), na Poslijediplomskom specijalističkom studiju Europskih studija u suradnji Sveučilišta u Zagrebu i Université Panthéon Assas (Paris II) (2000. - 2007.), Američkim studijima na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2004. - 2009.) te na Poslijediplomskom studiju iz Komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (2004. - 2009.).
Voditeljica je nekoliko međunarodnih i europskih znanstvenih projekata na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima.
KUŠAN, LOVORKA (1968.)
sutkinja Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1991. Pravosudni ispit položila je 1994.
Od 1991. do 1994. bila je odvjetnička pripravnica u odvjetničkoj kancelariji odvjetnika Zlatka Kušana u Ivanić-Gradu. Od 1995. do 1996. radila je kao pravnica u Hrvatskom društvu skladatelja, gdje se bavila zaštitom autorskih prava. U imenik odvjetnika upisana je 1998. te se do izbora za sutkinju Ustavnog suda Republike Hrvatske bavila odvjetničkom praksom. Od 2000. zastupala je stranke pred Europskim sudom za ljudska prava, a bavila se posebno strateškom litigacijom u području zločina iz mržnje, prava na dom, diskriminacije, prava na obrazovanje i prava osoba s invaliditetom.
Od 1997. do 2006. bila je suradnica Hrvatskog pravnog centra na projektima vezanim uz prisilne migracije, izbore, pravosuđe te Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe. Od 1996. do 1999. bila je aktivistica za ljudska prava Hrvatskog helsinškog odbora i članica tog odbora od 1998. do 1999. Od 1997. do 2014. bila je suradnica Europskog centra za prava Roma (Budimpešta), a surađivala je i s Institutom Otvoreno društvo (New York) na projektu o prisilnim migracijama te Centrom za mirovne studije u području prava tražitelja azila i zabrane diskriminacije. Od 2001. do 2002. bila je lokalna konzultantica Vijeća Europe za "Izvještaj o preprekama za romsku manjinu u Hrvatskoj u pristupu različitima pravima, a posebno državljanstvu, stanovanju, zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi", a od 2003. do 2004. na projektu "Pristup Roma zapošljavanju". Od 2009. do kraja lipnja 2016. bila je članica Europske mreže pravnih eksperata u području nediskriminacije.
Održala je niz predavanja o primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i suzbijanju diskriminacije te izlagala na brojnim konferencijama, okruglim stolovima i stručnim skupovima o ljudskim pravima. Autorica je nekoliko stručnih radova o praksi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe.
Izv. prof. dr. sc. MAROCHINI ZRINSKI, MAŠA (1983.)
sutkinja Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirala je 2007. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Stupanj magistra znanosti iz ljudskih prava stekla je 2009. na Dundee Faculty of Law (Škotska, Ujedinjeno Kraljevstvo), gdje 2013. stiče i znanstveni stupanj doktora znanosti.
Na građanskom i kaznenom odjelu Općinskog suda u Rijeci volontira od 2006. do 2007. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci zaposlena je od 2007. najprije kao asistentica, viša asistentica pa docentica te izvanredna profesorica na Katedri za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku. Od 2023. Predstojnica je Zavoda za ljudska prava Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Kao istraživačica sudjeluje u više znanstvenih i stručnih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu, te je gostujuća predavačica na više sveučilišnih ustanova u inozemstvu. Od 2008. organizira i predaje na Ljetnoj školi ljudskih prava, a od 2009. je akademska mentorica studenata Pravnog fakulteta u Rijeci koji sudjeluju na Moot Court natjecanjima iz ljudskih prava. Bila je članica raznih povjerenstava i odbora Pravnog fakulteta u Rijeci, kao i izvršna urednica Zbornika Pravnog fakulteta u Rijeci. Autorica je i voditeljica tečaja Pravosudne akademije iz područja ljudskih prava.
Od 2022. redovita je članica Hrvatske akademije pravne znanosti, a od 2024. Hrvatskog društva pravnika Rijeka.
Autorica je i koautorica više znanstvenih te stručnih radova te monografije s područja ljudskih prava. Organizatorica je, predavačica i sudionica brojnih znanstvenih i stručnih domaćih i međunarodnih konferencija i skupova.
mr. sc. MLINARIĆ, RAJKO (1958.)
sudac Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1982. Na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu stekao je stupanj magistra društvenih znanosti 1996. obranivši pravno-penološku temu "Tijek i uspješnost tretmana osoba osuđenih na kratke kazne zatvora". Pravosudni ispit položio je 1985., a javnobilježnički 1994.
Po završetku studija zaposlio se u Općinskom sudu u Zlataru, a od 1984. je radio u Općinskom javnom tužiteljstvu u Zlataru, najprije kao javnotužilački vježbenik pa stručni suradnik te općinski javni tužitelj. Od 1992. do 1996. bio je upravitelj Okružnog zatvora u Zagrebu, a od 1996. do 1998. zamjenik državnog pravobranitelja Republike Hrvatske. U Imenik odvjetnika upisan je 1998. te se, do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske, neprekidno bavio odvjetničkom praksom i zastupao stranke iz više grana prava osobito u brojnim postupcima kaznenopravne, građanskopravne i upravnopravne prirode. Od 2015. do izbora za suca Ustavnog suda RH godine bio je sudac Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore. Voditelj je vježbi i praktične nastave iz kaznenog i kazneno procesnog prava na Katedri za kazneno pravo i Katedri za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Član je Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu.
Autor je niza stručnih i znanstvenih radova uglavnom iz područja kaznenog prava. Sudjelovao je na brojnim domaćim i inozemnim kongresima i seminarima.
Branitelj je Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od 1992. do 1996.
dr. sc. SELANEC, GORAN (1976.)
sudac Ustavnog suda (13. listopada 2017. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2000. godine. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta Michigan, SAD, magistrirao je 2002., a 2012. i doktorirao obranivši disertaciju: "A Betrayed Ideal: The Problem of Enforcement of EU Sex Equality Guarantees in the CEE Post-socialist Legal Systems". Državni stručni ispit položio je 2012.
Od 2001. do 2009. bio je zaposlen je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, najprije kao znanstveni novak na Katedri za ustavno pravo pa viši asistent na Katedri za europsko javno pravo. 2010. godine radio je kao stručni savjetnik na EU PHARE projektu "Harmonisation and Publication of Case Law" pri Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Od 2009. do 2012. bio je nacionalni stručnjak za ravnopravnost spolova Mreže nacionalnih pravnih stručnjaka za ravnopravnost spolova Europske komisije. U prosincu 2010. započinje raditi u Pravobraniteljstvu za ravnopravnost spolova kao viši pravni savjetnik, a u siječnju 2012. imenovan je zamjenikom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koju dužnost je obnašao do izbora za suca Ustavnog suda u listopadu 2017. godine.
Od 2012. povremeni je gostujući predavač na Europäische Rechtsakademie (Akademija europskog prava - ERA). Bio je pravni stručnjak na EU Progress projektima "Povelja temeljnih prava EU-a" (2014.) i "Potpora provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije" (2009.) pri Uredu za nacionalne manjine i ljudska prava Vlade RH. Od 2013. do 2014. bio je vanjski suradnik Katedre za pravo Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2009. do 2011. bio je predavač na stručnom studiju "Konferencijsko prevođenje" Sveučilišta u Zagrebu.
Autor je niza stručnih i znanstvenih članaka s područja europskog prava i zaštite ljudskih prava. Sudjelovao je i predavao na brojnim znanstvenim i stručnim domaćim i međunarodnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
Prof. dr. sc. STANIČIĆ, FRANE (1981.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je 2006. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 2011. godine obranivši disertaciju na temu "Razvoj instituta izvlaštenja u Hrvatskoj".
Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu zaposlen je od 2006. najprije kao asistent, zatim viši asistent, docent, izvanredni profesor, a od 2022. godine kao redoviti profesor na Katedri za upravno pravo.
Od 2021. do izbora za suca Ustavnog suda bio je predstojnik Studijskog centra za javnu upravu i javne financije Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u statusu prodekana. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predaje na pravnom studiju, studiju socijalnog rada, stručnom i specijalističkom diplomskom stručnom studiju javne uprave i stručnom poreznom studiju. Uža područja njegova rada obuhvaćaju upravni postupak i spor, izvlaštenje i druga javnopravna ograničenja vlasništva, regulatorne agencije, pravni položaj vjerskih zajednica i dr.
Redoviti je član Akademije pravnih znanosti Hrvatske (od 2014.), Izvršnog odbora Znanstvenog vijeća za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava HAZU-a (od 2017.), tajništva Instituta za javnu upravu (od 2013.), Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (od 2017.) i Ispitnog povjerenstva Komore poreznih savjetnika (od 2013.). Bio je posebni savjetnik ministra znanosti i visokog obrazovanja (2017.), kao i član Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora te više radnih skupina za izradu zakona i državnih stručnih ispita za više pravnih područja. Bio je član Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu (2019.-2024.).
Objavio je četiri autorske knjige od kojih je jedna sveučilišni udžbenik. Autor je brojnih znanstvenih radova, stručnih članaka, prikaza i drugih radova. Dobitnik je priznanja Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić za knjigu od značaja za unapređenje pravne struke (u suautorstvu s prof. dr. sc. Markom Petrakom) "Katolička crkva, vjerske zajednice i hrvatski pravni sustav" (2020.).
Bio je (su)voditelj bilateralnog znanstvenog hrvatsko-slovenskog projekta "Pravna analiza postojećeg energetskog zakonodavstva u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj i preporuke za poboljšanje (2018.-2019.). Sudjelovao je u više znanstveno-istraživačkih projekata u zemlji i inozemstvu, a u suradnji s kolegama s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osmislio je i nekoliko programa cjeloživotnog obrazovanja koje je Fakultetsko vijeće tog fakulteta odobrilo.
ŠUMANOVIĆ, MIROSLAV (1957.)
sudac Ustavnog suda (7. lipnja 2016. - 6. prosinca 2024.)
sudac Ustavnog suda (7. prosinca 2024. - )
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1981. Pravosudni ispit položio je 1984.
Od 1984. do 1988. bio je sudac Općinskog suda u Sisku, a od 1988. sudac Općinskog suda u Zagrebu. Od 1993. do 1996. obnašao je dužnost predsjednika Građanskog odjela tog suda. Za suca i predsjednika Županijskog suda u Zagrebu imenovan je 1996. U imenik odvjetnika upisan je 2002. i do izbora za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske bavio se odvjetničkom praksom.
Od 1992. do 2002. obnašao je dužnost člana i predsjednika općinskih, odnosno Gradskog izbornog povjerenstva Grada Zagreba u parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima. Od 2001. do 2002. bio je koordinator grupe i nositelj izrade teksta nacrta prijedloga Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu od terorističkih akata i javnih demonstracija, Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata te Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ.
Autor je niza stručnih članaka s područja građanskog, građanskog postupovnog, kaznenog i kaznenog postupovnog prava u doticaju sa psihijatrijskim pravom te ustavnog prava. Koautor je knjige "Novote u parničkom postupku", 2003., te autor komentara Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, 2000. Sudjelovao je i predavao na znanstvenim i stručnim savjetovanjima, seminarima, kongresima i drugim skupovima.
Odlikovan je Redom hrvatskog pletera.