Povijest i razvitak
hrvatskog ustavnog sudovanja

UVOD

USTAVNO SUDOVANJE NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE OD 1963. DO 1990.
      Ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske prema Ustavu SR Hrvatske iz 1963.
      Ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske prema Ustavu SR Hrvatske iz 1974.

STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE I KONSTITUIRANJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

USTAVNO SUDOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON 1990.
      Ustav Republike Hrvatske iz 1990.
      Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske 1997.
      Promjena Ustava Republike Hrvatske 2000.
      Promjena Ustava Republike Hrvatske 2001.
      Promjena Ustava Republike Hrvatske 2010.
      Promjena Ustava Republike Hrvatske 2013. (narodna ustavotvorna inicijativa)


UVOD

Ustavno sudovanje na području Republike Hrvatske uvedeno je 1963. godine. Ustavni sud počeo je djelovati 1964. godine.

Ustavno sudovanje u Republici Hrvatskoj dijeli se na dva povijesna razdoblja:

  • ustavno sudovanje u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: SR Hrvatska) od 1963. do 1990. - razdoblje u kojem je Hrvatska bila jedna od šest federalnih jedinica (republika) u sastavu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: bivša SFRJ);
  • ustavno sudovanje u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas - razdoblje nakon stjecanja neovisnosti i samostalnosti Republike Hrvatske.


USTAVNO SUDOVANJE NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE OD 1963. DO 1990.

Savezni Ustav bivše SFRJ i ustavi bivših socijalističkih republika u njezinu sastavu, uključujući Ustav SR Hrvatske, doneseni 1963. godine, označili su u tadašnjem ustavnopravnom poretku prekretnicu, jer su prihvatili ustavno sudovanje i ustanovili posebne ustavne sudove.  

Zbog primjene federativnog načela u ustavnom uređenju bivše SFRJ, hijerarhija ustavnih i zakonskih propisa bila je bitno proširena tako da su je činili (od viših prema nižima): - savezni Ustav, - savezni zakon, - republički ustav, - republički zakon. Republički zakon morao je biti u suglasnosti s republičkim ustavom, ali i sa saveznim zakonom i sa saveznim Ustavom; republički ustav morao je biti u suglasnosti sa saveznim zakonima i sa saveznim Ustavom, a savezni zakon morao je biti u suglasnosti sa saveznim Ustavom. 

Uvažavajući navedenu hijerarhiju pravnih propisa u bivšoj SFRJ, podjela posla između saveznog Ustavnog suda bivše SFRJ i ustavnih sudova bivših socijalističkih republika u njezinu sastavu, uključujući Ustavni sud SR Hrvatske, provedena je s obzirom na to ocjenjuje li se nesuglasnost pojedinog propisa sa saveznim Ustavom, saveznim zakonom ili drugim saveznim propisom, ili pak s republičkim ustavom, republičkim zakonom ili drugim republičkim propisom.

Ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske prema Ustavu SR Hrvatske iz 1963.

Temeljne ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske od 1963. do 1974. bile su sljedeće:

  • odlučivao je o suglasnosti republičkih zakona s Ustavom SR Hrvatske;
  • odlučivao je o suglasnosti svih ostalih propisa, statuta i drugih općih akata organa i organizacija s Ustavom SR Hrvatske, republičkim zakonima i drugim republičkim propisima;
  • rješavao je sukobe nadležnosti između sudova i drugih državnih organa na teritoriju Republike;
  • rješavao je sporove o pravima i dužnostima između društveno-političkih zajednica ako za rješavanje takvih sporova nije bila predviđena nadležnost redovnog suda;
  • odlučivao je o zaštiti prava samoupravljanja i drugih osnovnih prava i sloboda utvrđenih ustavom kad su ta prava i slobode bili povrijeđeni pojedinačnim aktom ili radnjom organa Republike ili općine, a zakonom nije bila osigurana druga sudska zaštita;
  • pratio je pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti i na osnovi toga davao Saboru mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i za poduzimanje drugih mjera radi osiguranja ustavnosti i zakonitosti te zaštite prava samoupravljanja i drugih prava i sloboda građana i organizacija;
  • obavljao je druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost republičkim ustavom ili zakonom.

Kad je Ustavni sud utvrdio da republički zakon nije u skladu s republičkim ustavom, Sabor je bio dužan u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda dovesti zakon u sklad s Ustavom. Ako Sabor u tom roku nije uskladio zakon s Ustavom, zakon odnosno njegove odredbe koje nisu bile u suglasnosti s Ustavom prestale su važiti, što je Ustavni sud utvrđivao svojom odlukom.

Ako je utvrdio da propis niže pravne snage od zakona ili drugi opći akt nije u suglasnosti s republičkim ustavom ili republičkim zakonom, Ustavni sud bio je ovlašten poništiti ili ukinuti taj propis ili opći akt, odnosno one njihove odredbe koje nisu bile u suglasnosti s republičkim ustavom ili republičkim zakonom. 

Ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske prema Ustavu SR Hrvatske iz 1974.

Novi (posljednji) Ustav bivše SFRJ i ustavi bivših socijalističkih republika kao federalnih jedinica u njezinu sastavu doneseni su 1974. godine.

Temeljne ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske od 1974. do 1990. bile su sljedeće:

  • odlučivao je o suglasnosti republičkih zakona s republičkim ustavom, uključujući zakone koji su prestali važiti, ako od tog prestanka do pokretanja postupka nije prošlo više od godine dana;
  • odlučivao je o suglasnosti drugih propisa i općih akata republičkih organa s republičkim ustavom i republičkim zakonima, uključujući one koji su prestali važiti, ako od tog prestanka do pokretanja postupka nije prošlo više od godine dana;
  • odlučivao je o tome jesu li propisi i drugi opći akti organa društveno-političkih zajednica i drugi samoupravni opći akti u suglasnosti s republičkim ustavom odnosno jesu li u suprotnosti s republičkim zakonom te sa saveznim zakonom za čije su izvršavanje bili odgovorni organi u Republici;
  • rješavao je sporove o pravima i dužnostima između društveno-političkih zajednica ako za rješavanje takvih sporova nije bila predviđena nadležnost drugog suda;
  • rješavao je sukobe nadležnosti između sudova i drugih državnih organa na teritoriju Republike;
  • odlučivao je o zaštiti prava samoupravljanja i drugih sloboda i prava utvrđenih ustavom kad su te slobode i prava bili povrijeđeni pojedinačnim aktom ili radnjom republičkog organa, organa društveno-političke zajednice, organa organizacije udruženog rada odnosno druge samoupravne organizacije i zajednice, a zakonom nije bila osigurana druga sudska zaštita, ili kad je to zakonom bilo određeno;
  • pratio je pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještavao je Sabor o stanju i problemima ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti te davao Saboru mišljenja i prijedloge za donošenje i izmjenu zakona i za poduzimanje drugih mjera radi osiguravanja ustavnosti i zakonitosti te zaštite prava samoupravljanja i drugih sloboda i prava građana, samoupravnih  organizacija i zajednica;
  • obavještavao je Sabor o tome da nadležni organ nije donio propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih republičkih propisa i općih akata, a bio je dužan takav propis donijeti.

Prema Ustavu SR Hrvatske iz 1974., Ustavni sud dobio je ovlaštenje da tijekom postupka, do donošenja konačne odluke, naredi obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koji su bili poduzeti na osnovi zakona, drugog propisa ili općeg akta čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjivala, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

Ako je ocijenio da republički zakon nije u skladu s republičkim ustavom, Ustavni sud bio je ovlašten to utvrditi svojom odlukom. Istodobno je bio ovlašten i obustaviti izvršenje pojedinih odredaba zakona ako je ocijenio da bi njihovom primjenom nastala teža povreda Ustava. Sabor je bio dužan u roku od šest mjeseci od dana dostave odluke Ustavnog suda uskladiti sporni zakon s Ustavom. Ako Sabor nije uskladio sporni zakon u navedenom roku, odredbe zakona koje nisu bile u skladu s Ustavom prestale su važiti, što je Ustavni sud utvrđivao svojom odlukom.

Ako je ocijenio da propis niže pravne snage od zakona ili drugi opći akt nije u skladu s republičkim ustavom ili da je u suprotnosti sa zakonom, Ustavni sud bio je ovlašten poništiti ili ukinuti taj propis ili opći akt, odnosno one njegove odredbe koje nisu bile u skladu s Ustavom i zakonom, odnosno koje su bile u suprotnosti sa zakonom.


STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE I KONSTITUIRANJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj održani su 22. i 23. travnja 1990., u vrijeme kada je Hrvatska još uvijek bila federalna jedinica (republika) u sastavu bivše SFRJ. U to je vrijeme na snazi još uvijek bio Ustav SR Hrvatske iz 1974. s amandmanima.

Prvi višestranački (trodomni) Sabor SR Hrvatske konstituiran je 30. svibnja 1990.

Novi višestranački saziv Sabora, na sjednici svih triju vijeća održanoj 29. lipnja 1990., donio je Odluku da se pristupi raspravi o promjeni Ustava Socijalističke Republike Hrvatske1 , s obrazloženjem da se iz Ustava SR Hrvatske, donesenog 1974., trebaju "ukloniti one njegove odredbe koje su izraz ideologijskog jednoumlja i zamijeniti ih ustavnim odredbama koje će biti adekvatan izraz demokratskog, višestranačkog i republikanskog oblika državnoga ustrojstva ...". 

Odluku da se pristupi donošenju Ustava Republike Hrvatske2  donio je Sabor na sjednici svih tri vijeća 25. srpnja 1990. Isti dan donesena je i Odluka o proglašenju Amandmana LXIV do LXXV na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske.3   U Amandmanu LXIV bilo je određeno da se u nazivu Ustava i u njegovim odredbama brišu riječi "Socijalistička" ispred riječi "Republika Hrvatska", tako da od 25. srpnja 1990. nacionalni parlament nosi naziv "Sabor Republike Hrvatske". 

25. srpnja 1990. i dotadašnjem Ustavnom sudu Socijalističke Republike Hrvatske izmijenjen je naziv u "Ustavni sud Republike Hrvatske".

Sabor Republike Hrvatske donio je novi Ustav Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., koji je - uz izmjene i dopune - i danas na snazi.4

Sabor Republike Hrvatske, na sjednici svih triju vijeća, održanoj 21. veljače 1991., u povodu primitka Rezolucije Skupštine Republike Slovenije o prijedlogu za sporazumno razdruživanje SFRJ, usvojio je Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika.5

U vezi s pregovorima o razrješenju državne krize u SFRJ, predsjednik Republike Hrvatske donio je 25. travnja 1991. Odluku o raspisu referenduma6  za dan 19. svibnja 1991. Predsjednik Republike objavio je 23. svibnja 1991., na temelju izvješća Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., da su na referendumu građani Republike Hrvatske donijeli Odluku: "1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi."7

Sukladno tome, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske,8  u kojoj se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje". Na istoj je sjednici svih triju vijeća Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.9

Utvrđujući da je tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991., koji je određen Brijunskom deklaracijom, istekao 7. listopada 1991., Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici svih vijeća održanoj 8. listopada 1991. donio je Odluku kojom "Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ i odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije - SFRJ ...".10

Sukladno tome, 8. listopada 1991. smatra se danom kada je Republika Hrvatska raskinula sve državnopravne veze s bivšom SFRJ i postala samostalna i neovisna država.

Dana 5. prosinca 1991. Sabor Republike Hrvatske je na zajedničkoj sjednici svih triju vijeća donio Odluku o izboru sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske,11  kojom je u Ustavni sud izabrano prvih devet od ukupno 11 sudaca Ustavnog suda. Dotadašnjim sucima Ustavnog suda prestao je mandat 5. prosinca 1991. Novoizabrani suci Ustavnog suda stupili su na dužnost 7. prosinca 1991., na dan davanja prisege pred predsjednikom Republike Hrvatske.

Za prvog predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske izabran je 7. prosinca 1991. Jadranko Crnić koji je i u prethodnom mandatu obnašao dužnost suca (od 1984.) odnosno predsjednika Ustavnog suda SR Hrvatske (od 1990.). Kao sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, dužnost predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske obnašao je u dvama mandatima, do prosinca 1999.

______________________________________
1.   Narodne novine broj 31 od 28. srpnja 1990.
2.   Narodne novine broj 31 od 28. srpnja 1990.
3.   Narodne novine broj 31 od 28. srpnja 1990.
4.  Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine broj 56 od 22. prosinca 1990. Izmjene i dopune Ustava Republike Hrvatske objavljene su u Narodnim novinama broj 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.
5.   Narodne novine broj 8 od 21. veljače 1991.
6.   Narodne novine broj 21 od 2. svibnja 1991.
7.   Narodne novine broj 24 od 27. svibnja 1991. Prema Izvješću Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., na referendumu je glasovalo 84,94% birača, a za takvu se odluku opredijelilo 93,94% birača Republike Hrvatske. Podaci preuzeti iz knjige Sokol, Smiljko; Smerdel, Branko (1995.) Ustavno pravo, Zagreb: Informator, str. 58.
8.   Narodne novine broj 31 od 25. lipnja 1991.
9.   Narodne novine broj 31 od 25. lipnja 1991.
10. Narodne novine broj 53 od 8. listopada 1991.
11. Narodne novine broj 66 od 9. prosinca 1991.


USTAVNO SUDOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON 1990.

Ustav Republike Hrvatske iz 1990.

Prihvaćajući novi ustavni poredak, Ustav Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. (u daljnjem tekstu: Ustav iz 1990.) odredio je sastav te sadržaj i granice ovlasti Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud).

Prema Ustavu iz 1990.:

  • Ustavni sud čini jedanaest sudaca koje bira Zastupnički dom na prijedlog Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti;
  • Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine;
  • suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost;
  • suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru Republike Hrvatske;
  • sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Ustavni sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.

Prema Ustavu iz 1990., Ustavni sud:

  • odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom i nadležan je ukinuti zakon ako utvrdi da je neustavan;
  • odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom i nadležan je ukinuti ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit;
  • štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina u postupku pokrenutom ustavnom tužbom;
  • rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti;
  • nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može zabraniti njihov rad ako svojim programom ili djelovanjem nasilno ugrožavaju demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske;
  • nadzire ustavnost i zakonitost izbora i republičkog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
  • na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, utvrđuje nastup trajne spriječenosti predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost, u kojem slučaju  dužnost predsjednika Republike privremeno preuzima predsjednik Sabora Republike Hrvatske; 
  • na prijedlog dvotrećinske većine svih zastupnika Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih sudaca o odgovornosti predsjednika Republike. Ako Ustavni sud utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.

Ustav iz 1990. propisao je da se unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje njegovim poslovnikom. Također je propisao da se uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda uređuju ustavnim zakonom koji se donosi po postupku određenom za promjenu Ustava.

Od 1990. u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske ne postoji nijedan drugi zakon, osim Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, za koji ustavotvorac zahtijeva da bude donesen u postupku u kojem se donosi sam Ustav, odnosno kojemu ustavotvorac priznaje ustavnu snagu. Na taj je način jasno izraženo značenje i uloga ustavnog sudovanja u pravnom poretku Republike Hrvatske.

Na temelju Ustava iz 1990., Hrvatski sabor donio je u ožujku 1991. prvi Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon iz 1991.),12  kojim su podrobnije razrađene nadležnosti Ustavnog suda određene Ustavom iz 1990.

Promjena Ustava Republike Hrvatske 1997.

Prva promjena Ustava iz 1990. uslijedila je krajem 1997. godine, donošenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske.13 

Tim se izmjenama i dopunama nisu ni mijenjale ni dopunjavale odredbe Ustava iz 1990. koje su uređivale nadležnost Ustavnog suda.

U rujnu 1999. parlament je donio novi Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon iz 1999.).14

Promjena Ustava Republike Hrvatske 2000.

Druga promjena Ustava uslijedila je krajem 2000. godine, donošenjem Promjene Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Promjena Ustava iz 2000.).15  Tim je promjenama Ustava bitno proširena nadležnost Ustavnog suda, kao i broj sudaca, koji se s prvotnih jedanaest povećao na ukupno trinaest.

Osim onih već određenih Ustavom iz 1990., tim su ustavnim promjenama Ustavnom sudu dodijeljene i nove nadležnosti. Ustavni sud:

  • može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana;
  • prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Zastupnički dom Hrvatskog sabora;
  • ako utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Zastupnički dom Hrvatskog sabora;
  • na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi odluku kojom predsjednik Hrvatskog sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike u slučaju duže spriječenosti predsjednika Republike uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku;
  • daje prethodno odobrenje za pritvor i za pokretanje kaznenog postupka protiv predsjednika Republike;
  • odlučuje o žalbi protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o razrješenju suca sudačke dužnosti, te odlučuje o žalbi protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti suca, u roku od 30 dana od dana primitka žalbe (odluka isključuje pravo na ustavnu tužbu).16

Nakon Promjene Ustava iz 2000., dotadašnji Ustavni zakon iz 1999. nije ni mijenjan ni dopunjavan.

Promjena Ustava Republike Hrvatske 2001.

Treća promjena Ustava iz 1990. uslijedila je početkom 2001. godine, donošenjem Promjene Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Promjena Ustava iz 2001.).17  Tim se promjenama Ustava nisu ni izmijenile ni dopunile ustavne odredbe iz 2000. kojima je već bila proširena nadležnost Ustavnog suda u odnosu prema njegovoj nadležnosti propisanoj Ustavom iz 1990.

Promjenom Ustava iz 2001. samo se terminološki uskladio postojeći ustavni tekst u dijelu koji se odnosio na Ustavni sud s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, iz postojećih su ustavnih odredaba, mjerodavnih za Ustavni sud, brisani dijelovi koji su se odnosili na Zastupnički i Županijski dom Hrvatskog sabora. Naime, Promjenom Ustava iz 2001. nacionalni parlament ustrojen je kao jednodomni: ukinut je Županijski dom, a odredbe o Zastupničkom domu zamijenjene su odredbama o Hrvatskom saboru. 

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora inicirao je izmjene i dopune Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 2001. godine. U ožujku 2002. donesen je Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike,18  kojim je tekst Ustavnog zakona iz 1999. usklađen s proširenom nadležnošću Ustavnog suda ustanovljenom Promjenom Ustava iz 2000. Taj je ustavni zakon i danas na snazi.

Promjena Ustava Republike Hrvatske 2010.

Četvrta promjena Ustava Republike Hrvatske provedena je u lipnju 2010., donošenjem Promjene Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Promjena Ustava iz 2010.).19 

Tom je promjenom izmijenjena većina glasova potrebna za izbor sudaca Ustavnog suda u Hrvatskom saboru. Do tada je potrebna većina bila propisana Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (predloženi kandidat za suca Ustavnog suda smatrao se izabranim sucem Ustavnog suda ako je za njega glasovala većina od ukupnog broja zastupnika Hrvatskog sabora). Prema ustavnom rješenju iz 2010., odluku o izboru sudaca Ustavnog suda donosi Hrvatski sabor dvotrećinskom (2/3) većinom glasova svih zastupnika. Promjenom Ustava iz 2010. predviđen je i ustavni mehanizam radi sprečavanja blokade rada Ustavnog suda: produljenje mandata ustavnog suca do stupanja na dužnost novoizabranog suca u slučaju da do isteka njegova mandata novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.

Promjenom Ustava iz 2010. nisu se ni izmijenile ni dopunile ustavne odredbe koje propisuju nadležnost Ustavnog suda. Ustavni zakon o Ustavnom sudu iz 1999., izmijenjen i dopunjen 2002., također nije ni mijenjan ni dopunjavan.

Sadržaj ostalih promjena, provedenih Promjenom Ustava iz 2010., može se sistematizirati u dvije skupine.

1) Odredbama vezanim uz pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (EU) uređena su:

a) ustavna pitanja koja proizlaze iz pojedinih poglavlja pregovora s EU (neovisnost Hrvatske narodne banke i Državnog ureda za reviziju, aktivno i pasivno biračko pravo državljana EU koji borave u Republici Hrvatskoj, jačanje neovisnosti, nepristranosti i profesionalnosti sudbene vlasti, učinkovita provedba Okvirne odluke Vijeća EU o europskom uhidbenom nalogu);

b) ustavna pitanja koja nisu izravno vezana uz pojedina poglavlja pregovora s EU već se odnose na modalitete pristupanja i funkcioniranja Republike Hrvatske u EU (ustavna osnova za pristupanje EU, referendum o članstvu Republike Hrvatske u EU, prijenos ustavnih ovlasti, sudjelovanje u institucijama EU, izravni učinak i primjena prava EU, odnos između zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti nakon stjecanja punopravnog članstva u EU te položaj državljana EU u Republici Hrvatskoj i osiguranje njihovih prava).

2) Odredbe koje čine drugu skupinu izmjena i dopuna Ustava 2010. godine rezultat su inicijativa udruga civilnog društva i određenih institucija, ali i potrebe usklađivanja pojedinih ustavnih rješenja s parlamentarnom praksom drugih zemalja (dopuna Izvorišnih osnova Ustava navođenjem svih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, redefiniranje uloge i postupanja oružanih snaga Republike Hrvatske, uvođenje instituta nezastarijevanja kaznenih djela ratnog profiterstva i onih iz procesa pretvorbe i privatizacije, obvezatnost i besplatnost općeg obrazovanja, priznavanje prava na pristup informacijama, redefiniranje institucije pučkog pravobranitelja, donošenje državnog proračuna, ostvarivanje biračkog prava hrvatskih državljana bez prebivališta u Republici Hrvatskoj te njihove zastupljenosti u Hrvatskom saboru i drugo).

Promjena Ustava Republike Hrvatske 2013. (narodna ustavotvorna inicijativa)

Peta promjena Ustava Republike Hrvatske uslijedila je kao rezultat Odluke Hrvatskog sabora o raspisivanju državnog referenduma od 8. studenoga 2013. (Narodne novine broj 134 od 9. studenoga 2013.).20  Odluka je donesena na temelju zahtjeva za raspisivanje državnog referenduma Građanske inicijative "U ime obitelji" radi donošenja odluke o promjeni Ustava Republike Hrvatske, na način da se u Ustav unese definicija braka kao životne zajednice žene i muškarca. Za tu je inicijativu prikupljeno 683.948 potpisa birača.

To je bio prvi ustavotvorni referendum proveden u Republici Hrvatskoj na temelju narodne ustavotvorne inicijative. Na tom je referendumu, održanom 1. prosinca 2013., donesena odluka da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca (novi stavak 2. članka 62. Ustava Republike Hrvatske). Na referendumu je glasovalo 37,88% od ukupnog broja birača. Za predloženu je dopunu Ustava glasovalo 946.433 birača (65,87%), a protiv je bilo 481.534 birača (33,51%).

Budući da Ustav ne predviđa proglašenje ustavnih promjena donesenih na državnom referendumu provedenom na temelju narodne ustavotvorne inicijative, peta promjena Ustava Republike Hrvatske stupila je na snagu 1. prosinca 2013., što je Ustavni sud utvrdio u Odluci u povodu okončanja postupka nadzora nad ustavnošću i zakonitošću provođenja državnog referenduma održanog 1. prosinca 2013., na kojem je članak 62. Ustava Republike Hrvatske dopunjen novim stavkom 2., broj: SuP-O-1/2014. od 14. siječnja 2014. (Narodne novine broj 5 od 15. siječnja 2014.).  

Sukladno tome, peta promjena Ustava nije bila usmjerena prema izmjenama i dopunama ustavnih odredaba o Ustavnom sudu. 

______________________________________
12. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine broj 13 od 21. ožujka 1991.
13. Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 135. od 15. prosinca 1997. Pročišćeni tekst objavljen je u Narodnim novinama broj 8 od 25. siječnja 1998.
14. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne novine broj 99 od 29. rujna 1999.
15. Promjena Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 113 od 16. studenoga 2000.
16. Usp. članke 36. stavka 2., 45., 58., 62., 63. i 64. Promjene Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 113 od 16. studenoga 2000.
17. Promjena Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 28 od 2. travnja 2001.
18. Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike, Narodne novine broj 29 od 22. ožujka 2002. Pročišćeni tekst Ustavnog zakona objavljen je u Narodnim novinama broj 49 od 3. svibnja 2002.
19. Promjena Ustava Republike Hrvatske, Narodne novine broj 76 od 18. lipnja 2010.
20. Peta promjena Ustava označava se kao: Promjena Ustava Republike Hrvatske (narodna ustavotvorna inicijativa), Narodne novine broj 5/14. - odluka Ustavnog suda broj: SuP-O-1/2014 od 14. siječnja 2014.