UVOD
USTAVNO SUDOVANJE NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE OD 1963. DO 1990.
STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE I KONSTITUIRANJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE
USTAVNO SUDOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON 1990.

UVOD

Ustavno sudovanje na području Republike Hrvatske uvedeno je 1963. godine, a Ustavni sud počeo je djelovati 1964. godine.

Ustavno sudovanje u Republici Hrvatskoj dijeli se na dva povijesna razdoblja:

- ustavno sudovanje u bivšoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: SR Hrvatska) od 1963. do 1990. godine - razdoblje u kojem je Hrvatska bila jedna od šest federalnih jedinica (republika) u sastavu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (u daljnjem tekstu: bivša SFRJ);

- ustavno sudovanje u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas - razdoblje nakon stjecanja neovisnosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

USTAVNO SUDOVANJE NA PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE OD 1963. DO 1990.

Savezni Ustav bivše SFRJ i ustavi bivših socijalističkih republika u njezinom sastavu, uključujući Ustav SR Hrvatske, doneseni 1963. godine, označili su u tadašnjem ustavnopravnom poretku veliku prekretnicu, jer su prihvatili ustavno sudovanje i ustanovili posebne ustavne sudove.

Zbog primjene federativnog načela u ustavnom uređenju bivše SFRJ, hijerarhija ustavnih i zakonskih propisa bila je bitno proširena tako da su je činili (od viših prema nižima): - savezni Ustav, - savezni zakon, - republički ustav, - republički zakon. Republički zakon morao je biti u suglasnosti s republičkim ustavom, ali i sa saveznim zakonom i sa saveznim Ustavom; republički ustav morao je biti u suglasnosti sa saveznim zakonima i sa saveznim Ustavom, a savezni zakon morao je biti u suglasnosti sa saveznim Ustavom.

Uvažavajući navedenu hijerarhiju pravnih propisa u bivšoj SFRJ, podjela posla između saveznog Ustavnog suda bivše SFRJ i ustavnih sudova bivših socijalističkih republika u njezinu sastavu, uključujući Ustavni sud SR Hrvatske, izvršena je s obzirom na to ocjenjuje li se nesuglasnost pojedinog propisa sa saveznim Ustavom, saveznim zakonom ili drugim saveznim propisom, ili pak s republičkim ustavom, republičkim zakonom ili drugim republičkim propisom.

Ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske prema Ustavu SR Hrvatske iz 1963. godine

Temeljne ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske od 1963. do 1974. godine bile su sljedeće:

- odlučivao je o suglasnosti republičkih zakona s Ustavom SR Hrvatske,
- odlučivao je o suglasnosti svih ostalih propisa, statuta i drugih općih akata organa i organizacija s Ustavom SR Hrvatske, republičkim zakonima i drugim republičkim propisima;
- rješavao je sukobe nadležnosti između sudova i drugih državnih organa na teritoriju Republike;
- rješavao je sporove o pravima i dužnostima između društveno-političkih zajednica ako za rješavanje takvih sporova nije bila predviđena nadležnost redovnog suda;
- odlučivao je o zaštiti prava samoupravljanja i drugih osnovnih prava i sloboda utvrđenih ustavom kad su ta prava i slobode bili povrijeđeni pojedinačnim aktom ili radnjom organa Republike ili općine, a zakonom nije bila osigurana druga sudska zaštita;
- pratio je pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti i na osnovi toga davao Saboru mišljenja i prijedloge za donošenje zakona i za poduzimanje drugih mjera za osiguranje ustavnosti i zakonitosti i za zaštitu prava samoupravljanja i drugih prava i sloboda građana i organizacija;
- obavljao je druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost republičkim ustavom ili zakonom.

Kad je Ustavni sud utvrdio da republički zakon nije u skladu s republičkim ustavom, Sabor je bio dužan u roku od šest mjeseci od dana objave odluke Ustavnog suda dovesti zakon u sklad s Ustavom. Ako Sabor u tom roku nije uskladio zakon s Ustavom, zakon odnosno njegove odredbe koje nisu bile u suglasnosti s Ustavom prestale su vrijediti, što je Ustavni sud utvrđivao svojom odlukom.

Ako je utvrdio da propis niže pravne snage od zakona ili drugi opći akt nije u suglasnosti s republičkim ustavom ili republičkim zakonom, Ustavni sud bio je ovlašten poništiti ili ukinuti taj propis ili opći akt, odnosno one njihove odredbe koje nisu bile u suglasnosti s republičkim ustavom ili republičkim zakonom.

Ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske prema Ustavu SR Hrvatske iz 1974. godine

Novi (posljednji) Ustav bivše SFRJ i ustavi bivših socijalističkih republika kao federalnih jedinica u njezinom sastavu doneseni su 1974. godine.

Temeljne ustavne nadležnosti Ustavnog suda SR Hrvatske od 1974. do 1990. godine bile su sljedeće:

- odlučivao je o suglasnosti republičkih zakona s republičkim ustavom, uključujući one zakone koji su prestali važiti, ako od tog prestanka do pokretanja postupka nije prošlo više od godine dana;
- odlučivao je o suglasnosti drugih propisa i općih akata republičkih organa s republičkim ustavom i republičkim zakonima, uključujući one koji su prestali važiti, ako od tog prestanka do pokretanja postupka nije prošlo više od godine dana;
- odlučivao je o tome jesu li propisi i drugi opći akti organa društveno-političkih zajednica i drugi samoupravni opći akti u suglasnosti s republičkim ustavom odnosno jesu li u suprotnosti s republičkim zakonom te sa saveznim zakonom za čije su izvršavanje bili odgovorni organi u Republici;
- rješavao je sporove o pravima i dužnostima između društveno-političkih zajednica ako za rješavanje takvih sporova nije bila predviđena nadležnost drugog suda;
- rješavao je sukobe nadležnosti između sudova i drugih državnih organa na teritoriju Republike;
- odlučivao je o zaštiti prava samoupravljanja i drugih sloboda i prava utvrđenih ustavom kad su te slobode i prava bili povrijeđeni pojedinačnim aktom ili radnjom republičkog organa, organa društveno-političke zajednice, organa organizacije udruženog rada odnosno druge samoupravne organizacije i zajednice, a zakonom nije bila osigurana druga sudska zaštita, ili kad je to zakonom bilo određeno;
- pratio je pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještavao je Sabor o stanju i problemima ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti te davao Saboru mišljenja i prijedloge za donošenje i izmjenu zakona i za poduzimanje drugih mjera radi osiguravanja ustavnosti i zakonitosti te zaštite prava samoupravljanja i drugih sloboda i prava građana, samoupravnih organizacija i zajednica;
- obavještavao je Sabor o tome da nadležni organ nije donio propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih republičkih propisa i općih akata, a bio je dužan takav propis donijeti.

Prema Ustavu SR Hrvatske iz 1974. godine, Ustavni sud dobio je ovlaštenje da u toku postupka, do donošenja konačne odluke, naredi obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koji su bili poduzeti na osnovi zakona, drugog propisa ili općeg akta čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjivala, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.

Ako je ocijenio da republički zakon nije u skladu s republičkim ustavom, Ustavni sud bio je ovlašten utvrditi to svojom odlukom. Istodobno je bio ovlašten i obustaviti izvršenje pojedinih odredaba zakona ako je ocijenio da bi njihovom primjenom nastala teža povreda Ustava. Sabor je bio dužan u roku od šest mjeseci od dana dostave odluke Ustavnog suda uskladiti sporni zakon s Ustavom. Ako Sabor nije uskladio sporni zakon u navedenom roku, odredbe zakona koje nisu bile u skladu s Ustavom prestale su važiti, što je Ustavni sud utvrđivao svojom odlukom.

Ako je ocijenio da propis niže pravne snage od zakona ili drugi opći akt nije u skladu s republičkim ustavom ili da je u suprotnosti sa zakonom, Ustavni sud bio je ovlašten poništiti ili ukinuti taj propis ili opći akt, odnosno one njegove odredbe koje nisu bile u skladu s Ustavom i zakonom, odnosno koje su bile u suprotnosti sa zakonom.

STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE I KONSTITUIRANJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj održani su 22. i 23. travnja 1990. godine, u vrijeme kada je Hrvatska još uvijek bila federalna jedinica (republika) u sastavu bivše SFRJ. U to je vrijeme na snazi još uvijek bio Ustav SR Hrvatske iz 1974. godine s amandmanima.

Prvi višestranački (trodomni) Sabor SR Hrvatske konstituiran je 30. svibnja 1990. godine.

Novi višestranački saziv Sabora, na sjednici sva tri vijeća održanoj 29. lipnja 1990. godine, donio je Odluku da se pristupi raspravi o promjeni Ustava Socijalističke Republike Hrvatske1 , s obrazloženjem da se iz Ustava SR Hrvatske, donesenog 1974. godine, trebaju "ukloniti one njegove odredbe koje su izraz ideologijskog jednoumlja i zamijeniti ih ustavnim odredbama koje će biti adekvatan izraz demokratskog, višestranačkog i republikanskog oblika državnoga ustrojstva (...)".

Odluku da se pristupi donošenju Ustava Republike Hrvatske2 donio je Sabor na sjednici sva tri vijeća 25. srpnja 1990. godine. Isti dan donesena je i Odluka o proglašenju Amandmana LXIV do LXXV na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske.3 U Amandmanu LXIV bilo je određeno da se u nazivu Ustava i u njegovim odredbama brišu riječi "Socijalistička" ispred riječi "Republika Hrvatska", tako da od 25. srpnja 1990. godine nacionalni parlament nosi naziv "Sabor Republike Hrvatske".

25. srpnja 1990. godine i dotadašnjem Ustavnom sudu Socijalističke Republike Hrvatske izmijenjen je naziv u "Ustavni sud Republike Hrvatske".

Sabor Republike Hrvatske donio je novi Ustav Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. godine, koji je - uz izmjene i dopune - i danas na snazi;4

Sabor Republike Hrvatske, na sjednici sva tri vijeća, održanoj 21. veljače 1991. godine, u povodu primitka Rezolucije Skupštine Republike Slovenije o prijedlogu za sporazumno razdruživanje SFRJ, usvojio je Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika5 .

U vezi s pregovorima o razrješenju državne krize u SFRJ, predsjednik Republike Hrvatske donio je 25. travnja 1991. godine Odluku o raspisu referenduma6 u Republici Hrvatskoj za dan 19. svibnja 1991. godine. Predsjednik Republike objavio je 23. svibnja 1991., na temelju izvješća Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., da su na referendumu građani Republike Hrvatske donijeli Odluku: "1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.".7

Sukladno tome, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske8, u kojoj se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje". Na istoj je sjednici sva tri vijeća, Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske9;

Utvrđujući da je tromjesečni rok odgode primjene Ustavne odluke od 25. lipnja 1991. godine, koji je određen Brijunskom deklaracijom, istekao 7. listopada 1991., Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici svih vijeća održanoj 8. listopada 1991. godine, donio je Odluku10 kojom "Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ i odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije - SFRJ (...)".

Sukladno tome, dan 8. listopada 1991. godine smatra se danom kada je Republika Hrvatska raskinula sve državnopravne veze s bivšom SFRJ i postala samostalna i neovisna država.

Dana 5. prosinca 1991. godine Sabor Republike Hrvatske je na zajedničkoj sjednici svih triju vijeća donio Odluku o izboru sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske11, kojom je u Ustavni sud izabrano prvih devet od ukupno 11 sudaca Ustavnog suda. Dotadašnjim sucima Ustavnog suda prestao je mandat 5. prosinca 1991. godine. Novoizabrani suci Ustavnog suda stupili su na dužnost 7. prosinca 1991. godine, na dan davanja prisege pred predsjednikom Republike Hrvatske.

Za prvog predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske izabran je 7. prosinca 1991. godine Jadranko Crnić koji je i u prethodnom mandatu obnašao dužnost suca (od 1984.) odnosno predsjednika Ustavnog suda SR Hrvatske (od 1990.). Kao sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, dužnost predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske obnašao je u dva mandata, sve do prosinca 1999. godine.

USTAVNO SUDOVANJE U REPUBLICI HRVATSKOJ NAKON 1990.

Ustav Republike Hrvatske iz 1990.

Prihvaćajući novi ustavni poredak 1990. godine, Ustav Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. godine (u daljnjem tekstu. Ustav iz 1990. godine) odredio je sastav te sadržaj i granice ovlasti Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud).

Prema Ustavu iz 1990. godine:

- Ustavni sud čini jedanaest sudaca koje bira Zastupnički dom na prijedlog Županijskog doma Sabora Republike Hrvatske, na vrijeme od osam godina iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti;
- Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine;
- suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost;
- suci Ustavnog suda imaju imunitet kao i zastupnici u Saboru Republike Hrvatske;
- sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Ustavni sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.

Prema Ustavu iz 1990. godine, temeljne ustavne nadležnosti Ustavnog suda bile su sljedeće:

- odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom i nadležan je ukinuti zakon ako utvrdi da je neustavan;
- odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom i nadležan je ukinuti ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.;
- štiti ustavne slobode i prava čovjeka i građanina u postupku pokrenutom ustavnom tužbom;
- rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti;
- nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može zabraniti njihov rad ako svojim programom ili djelovanjem nasilno ugrožavaju demokratski ustavni poredak, neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske;
- nadzire ustavnost i zakonitost izbora i republičkog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
- na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, utvrđuje nastup trajne spriječenosti predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost, u kojem slučaju dužnost predsjednika Republike privremeno preuzima predsjednik Sabora Republike Hrvatske;
- na prijedlog dvotrećinske većine svih zastupnika Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih sudaca o odgovornosti predsjednika Republike. Ako Ustavni sud utvrdi njegovu odgovornost, predsjedniku Republike prestaje dužnost po sili Ustava.

Ustav iz 1990. godine propisao je da se unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda uređuje njegovim poslovnikom.

Ustav iz 1990. godine također je propisao da se uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda uređuju ustavnim zakonom, te da se taj ustavni zakon donosi po postupku određenome za promjenu Ustava.

Od 1990. godine u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske ne postoji nijedan drugi zakon, osim Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, za kojega ustavotvorac zahtijeva da bude donesen u postupku u kojem se donosi i sam Ustav, odnosno kojemu ustavotvorac priznaje ustavnu snagu. Na taj je način jasno izraženo značenje i uloga ustavnog sudovanja u pravnom poretku Republike Hrvatske.

Na temelju Ustava iz 1990. godine, Hrvatski sabor je u ožujku 1991. godine donio prvi Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon iz 1991. godine)12, kojim su podrobnije razrađene nadležnosti Ustavnog suda određene Ustavom iz 1990. godine.

Promjena Ustava Republike Hrvatske 1997.

Prva promjena Ustava iz 1990. uslijedila je krajem 1997. godine, donošenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske.13

Tim se izmjenama i dopunama nisu mijenjale niti dopunjavale odredbe Ustava iz 1990. koje su uređivale nadležnost Ustavnog suda.

U rujnu 1999. godine parlament je donio novi Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustavni zakon iz 1999. godine).14

Promjena Ustava Republike Hrvatske 2000.

Druga promjena Ustava uslijedila je krajem 2000. godine, donošenjem Promjene Ustava Republike Hrvatske.15 Tim je promjenama Ustava bitno proširena nadležnost Ustavnog suda, kao i broj sudaca, koji se s prvotnih jedanaest povećao na ukupno trinaest.

Osim nadležnosti već određene Ustavom iz 1990. godine, tim su ustavnim promjenama Ustavnom sudu dodijeljene i sljedeće nove nadležnosti:

- može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana;
- prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Zastupnički dom Hrvatskoga sabora;
- ako utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome Ustavni sud obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Zastupnički dom Hrvatskog sabora;
- na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi odluku kojom predsjednik Hrvatskog sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike u slučaju duže spriječenosti predsjednika Republike uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako predsjednik Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku;
- daje prethodno odobrenje za pritvor i za pokretanje kaznenog postupka protiv predsjednika Republike;
- odlučuje o žalbi protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o razrješenju suca sudačke dužnosti, te odlučuje o žalbi protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti suca, sve u roku od 30 dana od dana primitka žalbe (odluka isključuje pravo na ustavnu tužbu).16

Nakon Promjene Ustava iz 2000. godine, dotadašnji Ustavni zakon iz 1999. godine nije mijenjan niti dopunjavan.

Promjena Ustava Republike Hrvatske 2001.

Treća promjena Ustava iz 1990. godine uslijedila je početkom 2001. godine, donošenjem Promjene Ustava Republike Hrvatske.17 Tim se promjenama Ustava nisu izmijenile niti dopunile ustavne odredbe iz 2000. godine kojima je već prethodno bitno proširena nadležnost Ustavnog suda u odnosu na njegovu nadležnost propisanu Ustavom iz 1990. godine.

Tim se promjenama Ustava samo terminološki uskladio postojeći ustavni tekst u dijelu koji se odnosio na Ustavni sud s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osim toga, iz postojećih su ustavnih odredbi, mjerodavnih za Ustavni sud, brisani dijelovi koji su se odnosili na Zastupnički i Županijski dom Hrvatskog sabora, jer je promjenama Ustava iz 2001. godine nacionalni parlament ustrojen kao jednodoman (ukinut je Županijski dom, a odredbe o Zastupničkom domu zamijenjene su odredbama o Hrvatskom saboru).

Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora inicirao je izmjene i dopune Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 2001. godine. U ožujku 2002. godine donesen je Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike, kojim je tekst Ustavnog zakona iz 1999. godine usklađen s proširenom nadležnošću Ustavnog suda ustanovljenom Promjenom Ustava iz 2000. godine. On je i danas na snazi.

1 Narodne novine, broj 31 od 28. srpnja 1990.

2 Narodne novine, broj 31 od 28. srpnja 1990.

3 Narodne novine, broj 31 od 28. srpnja 1990.

4 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine, broj 56 od 22. prosinca 1990. Izmjene i dopune Ustava Republike Hrvatske objavljene su u Narodnom novinama, broj 135/97 (8/98 - pročišćeni tekst), 113/2000 (124/2000 - pročišćeni tekst) i 28/2001 (41/2001 - pročišćeni tekst, 55/2001 - ispravak).

5 Narodne novine, broj 8 od 21. veljače 1991.

6 Narodne novine, broj 21 od 2. svibnja 1991.

7 Narodne novine, broj 24 od 27. svibnja 1991. Prema Izvješću Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., na referendumu je glasovalo 84,94% birača, a za takvu se odluku opredijelilo 93,94% birača Republike Hrvatske. Podaci preuzeti iz knjige Sokol, S./Smerdel, B.: Ustavno pravo, Informator, Zagreb, 1995., str. 58.

8 Narodne novine, broj 31 od 25. lipnja 1991.

9 Narodne novine, broj 31 od 25. lipnja 1991.

10 Narodne novine, broj 53 od 8. listopada 1991.

11 Narodne novine, broj 66 od 9. prosinca 1991.

12 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 13 od 21. ožujka 1991. godine.

13 Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 135. od 15. prosinca 1997. godine. Pročišćeni tekst objavljen je u "Narodnim novinama", broj 8 od 25. siječnja 1998. godine.

14 Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 99 od 29. rujna 1999. godine.

15 Promjena Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 113 od 16. studenoga 2000. godine. Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske objavljen je u "Narodnim novinama", broj 124 od 11. prosinca 2000. godine.

16 Usp. članke 36. stavka 2., 45., 58., 62. do 64. Promjene Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 113 od 16. studenoga 2000. godine.

17 Promjena Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 28/2001. godine. Pročišćeni tekst Ustava Republike Hrvatske objavljen je u "Narodnim novinama", broj 41 od 7. svibnja 2001. godine, a obuhvaća Ustav Republike Hrvatske i njegove izmjene i dopune (promjene) objavljene u "Narodnim novinama" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/2000.,124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001.